Rođena 1911. godine, pripada generaciji knjižničara koji su postavili temelje hrvatskom knjižničarstvu. Uz nju to su bili: Matko Rojnić, Eva Verona i njena vršnjakinja i bliska suradnica Branka Hergešić. Zaposlila se u tadašnjoj Sveučilišnoj knjižnici 1933. godine, nakon završenog Filozofskog fakulteta. Prema tadašnjoj sistematizaciji radnih mjesta bila je zaposlena kao dnevničar-asistent. Nakon toga sljedeća promjena radnog mjesta bilo je napredovanje u zvanje knjižničarski asistent, a 1957. postaje znanstveni suradnik. Između ta dva zvanja godine 1954. postaje načelnica Odjela za posudbu knjiga i bibliografske informacije u kojem statusu ostaje do umirovljenja 1970. godine. Kao i gore spomenutih troje kolega, i Jelka Mišić je cijeli svoj profesionalni vijek posvetila izgradnji modernog knjižničarstva u Hrvatskoj po uzoru na slična europska iskustva i tragom smjernica ranijih hrvatskih knjižničara. Jedno od prvih područja njenog interesa, koje će pratiti do kraja svog radnog vijeka bit će bibliografija. Tako već godine 1936. u suradnji sa kolegicom Brankom Hergešić (tada još pod djevojačkim prezimenom Dizdarević) izrađuje „Bibliografiju ženskih pisaca u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji i Bosni i Hercegovini do svršetka 1935“. Urednica te bibliografije bila je Elza Kučera. Pred sam početak II svjetskog rata jedna je od autorica bibliografije „Popis knjiga koje izlaze u Kraljevini Jugoslaviji“, od koje je zbog ratnih prilika izašao je samo prvi dvobroj. Iste godine (1941.) u suradnji sa kolegicom Evom Verona izdaje bibliografiju „Knjižnice u gradu Zagrebu i popis časopisa koje navedene knjižnice primaju“. Godine 1943. priključuje se partizanskom pokretu, i odlazi na oslobođeni teritorij. Do završetka rata radi u redakciji lista Naprijed. Nakon povratka u Zagreb 1945. gdje, vrši dužnost referentice za knjižnice u tadašnjem Ministarstvu prosvjete. Početkom 1947. godine vraća se u Sveučilišnu knjižnicu. Odmah nastavlja s bibliografskim radom. Iste godine započinje suradnju s Matom Ujevićem, a kasnije s Vjerom Bendiš u izradbi „Bibliografije rasprava, članaka i književnih radova u časopisima NRH za god. 1947-1953.“ S kolegicom Brankom Hergešić izrađuje „Bibliografiju knjiga tiskanih u NR Hrvatskoj za god. 1948.“ Iste godine sama za almanah „Naša štampa“ izrađuje bibliografski pregled ratnog tiska u Hrvatskoj. U svom dugogodišnjem profesionalnom radu bavila se teorijom informacijske službe u knjižnicama i problematikom skupnog kataloga, naročito od kada je postala načelnica Odjela za posudbu knjiga i bibliografske informacije, 1954. godine. Osim teorijskih radova o toj problematici, sama je praktično rukovodila poslovima na izgradnji skupnih kataloga stranih publikacija u Hrvatskoj. Značajan je i njen doprinos na organiziranju i postavljanju niza izložaba u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, a za neke od njih je izradila ili uredila i katalog izložbe. Kao i većina profesionalnih knjižničara u to doba, prepoznaje potrebu stručnog udruživanja, te je od 1935. godine članica Udruženja jugoslavenskih bibliotekara -Sekcija Zagreb. Jedna je od osnivača Hrvatskog bibliotekarskog društva godine 1940., u kojem vrši dužnost blagajnice. Kada se godine 1948. Ponovno dozvoljava rad udrugama, u obnovljenom Hrvatskom bibliotekarskom društvu (HBD), Jelka Mišić preuzima dužnost tajnice. U razdoblju 1958. do 1963. godine njegova je predsjednica, a od 1963. do 1965. potpredsjednica. Unutar Društva bila je članicom mnogih komisija. Za svoj je rad nagrađena najvišom stručnom nagradom, „Kukuljevićevom poveljom“. Napisala je značajan broj radova tijekom svog profesionalnog vijeka, a aktivna je ostala i nakon umirovljenja. Najčešće je objavljivala u strukovnom časopisu – „Vjesniku bibliotekara Hrvatske“. Raspon tema kojima se bavila raznolik je i prema područjima i prema vrstama rada. No, prevladavaju članci o bibliografijama, njenoj velikoj profesionalnoj ljubavi.