Rođena je u Zagrebu 1931. godine, gdje je i umrla 2003. Diplomirala je komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu. U knjižničarstvo ulazi 1953. godine i u knjižnici Radnička biblioteka „Božidar Adžija“, u kojoj je bila zaposlena, obavljala je sve stručne poslove. Godine 1967 postaje i njena direktorica. U kratko vrijeme njenog rukovođenja knjižnicom, do 1969. godine, preuređena je cijela knjižnica. Pri tome se ne misli samo na vanjski prostor, već i na kompletnu reklasifikaciju i rekatalogizaciju fonda, uvođenje predmetnog kataloga i reorganizacija informacijske službe. Tim se djelatnostima definira funkcija te knjižnice koja postaje specijalizirana za društvene znanosti u mreži narodnih knjižnica grada Zagreba. Nakon vrlo uspješne reorganizacije Radničke knjižnice, Vera Mudri-Škunca postaje 1969. godine direktorica Gradske knjižnice. U tom svojstvu inicira potpuno novu koncepciju razvoja narodnih knjižnica, koje se međusobno povezuju u mrežu unutar čitavog područja grada Zagreba. U elaboratu „Osnove za pripajanje Radničke biblioteke „Božidar Adžija“ Gradskoj knjižnici“ ta je koncepcija prihvaćena i razrađena kao dugoročna strategija razvoja. U toj je koncepciji težište stavljeno na razvoj funkcionalne mreže matičnih knjižnica, sustavni razvoj bibliobusa, otvaranje dječjih odjela u svakoj knjižnici te dostizanje minimuma od jedne knjige po stanovniku. Osnovala je i Centar za unapređenje bibliotekarstva, koja se kasnije razvila u Matičnu službu, čiji je osnovni zadatak bilo podizanje kvaliteta rada upravo u školskim i narodnim knjižnicama. U svrhu ujednačavanja i razvoja standarda obradbe građe, Gradska knjižnica počinje od 1980. godine centraliziranu obradu knjiga za narodne knjižnice Zagreba i zagrebačkog područja. Imajući u vidu stalnu potrebu za modernizacijom poslovanja, Vera Mudri-Škunca pokreće krajem 70-tih godina projekt uvođenja kompjutorizacije u narodne knjižnice. Polagala je veliku pozornost stručnoj edukaciji zaposlenika, ali i svojoj vlastitoj. Tako je godine 1959. položila stručni ispit te stekla zvanje dipl. bibliotekar. Svjesna potrebe daljnje naobrazbe, godine 1971. upisuje poslijediplomski studij bibliotekarstva, dokumentacije i informacijskih znanosti, organiziran pod vodstvom Bože Težaka. U više je navrata boravila u inozemstvu, a godine 1978. na studijskom boravku u Njemačkoj. Njen je poseban interes bio proučiti suvremeni razvoj narodnih knjižnica. Veliki je broj svojih znanstvenih i stručnih radova posvetila upravo toj temi, a neki od njih prevedeni su i objavljeni u stranim knjižničarskim glasilima. Bila je vrlo aktivna u Hrvatskom knjižničarskom društvu (čija je predsjednica bila u razdoblju 1973.-1979. godine), knjižničarskoj udruzi na nivou tadašnje zajedničke države Jugoslavije – Savezu društava bibliotekara Jugoslavije, kao i u uredništvu Vjesnika bibliotekara Hrvatske (VBH). Kao članica Savjeta za biblioteke Hrvatske bila je uključena u rad više komisija: Komisije za obrazovanje, Komisije za polaganje stručnih ispita, Komisije za dodjelu viših zvanja u struci. Bila je uključena u visokoškolsko obrazovanje budućih knjižničara kao predavačica na Katedri za bibliotekarstvo Filozofskog fakulteta, gdje je predavala kolegij Narodne knjižnice. Za svoja četiri desetljeća rada na promicanju i unapređenju profesije dobila je mnoga priznanja, a najviše priznanje u knjižničarstvu „Kukuljevićeva povelja“ dodijeljeno joj je 1979. godine.