Biografija
Rođena je 28. listopada 1946. godine u Osijeku gdje je završila osnovnu i srednju školu. Na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu diplomirala je jugoslavenske književnosti 1972. godine. Kratko je vrijeme radila kao profesor književnosti na Građevinskom školskom centru u Osijeku, a zatim se preselila u Zagreb. Dopunski dvogodišnji studij knjižničarstva završila je 1994. godine na Katedri za knjižničarstvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a zvanje višeg knjižničara stekla je 2001. godine.
Cijeli svoj radni vijek provela je u knjižničarskoj struci. Od 1973. do 1978. godine radila je u Gradskoj knjižnici Zagreb, prvo u mješovitom posudbenom odjeljenju ogranka Ljubljanica Knjižnice Trešnjevka, a zatim u tadašnjem Pionirskom odjelu. Godine 1978. godine vraća se u Osijek i zapošljava u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici u koju donosi svoja zagrebačka iskustva i započinje s provođenjem pedagoško-animatorskih aktivnosti s ciljem približavanja knjige i Knjižnice najmlađim korisnicima, stvaranju čitalačkih navika i ljubavi prema knjizi kod djece i mladih te popularizaciji čitanja.
Posebno se zalagala za uvođenje i razvijanje, tada novih, sljedećih oblika rada: organizacija susreta s piscima za djecu, ilustratorima dječjih knjiga, predstavljanju novih knjiga, organizacija tematskih okruglih stolova o temama koje zanimaju mlade (o maloljetničkoj delikvenciji, ovisnosti, provođenju slobodnog vremena, o životu u dječjim domovima, o popularizaciji ozbiljne glazbe među mladima i dr.) te organizacija i provođenje aktivnosti za najmlađe: pričanje i crtanje priča, priprema velikih tematskih izložbi, organiziranje natjecanja u znanju, satova lektire. Sve su to aktivnosti po kojima je Dječji odjel Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek i danas prepoznatljiv.
Izlazi i izvan knjižnice i u mjesnim zajednicama organizira susrete s djecom koja nisu obuhvaćena sustavom predškolskog odgoja. Niz godina je sudjelovala u radu žirija na susretima novinarskih, literarnih, recitatorskih i dramskih družina osnovnih škola općine, kao i u radu žirija natječaja za najbolju kritiku o djelu poznatog pisca za djecu koji GISKO raspisuje od 1976. godine sve do početka Domovinskog rata, 1991. godine.
Za uspješan višegodišnji društveni rad i doprinos unapređivanju uvjeta za svestrani razvoj i odgoj djece dobila je 1986. godine priznanje Saveza društava “Naša djeca”.
Voditeljica Dječjeg odjela bila je od 1979. do 1994. godine. U tekstu “Dječje odjeljenje kao sastavni dio narodne knjižnice”, radnom materijalu iz 1984. godine napisala je: “U dječjem odjeljenju moraju raditi … ljudi koji vole djecu i posjeduju intuiciju za sve ono što je djeci blisko”. A ona je imala, uz kreativnost i izvanredne organizacijske sposobnosti, baš to i mnoga su osječka djeca zahvaljujući upravo “teti” Silvi zavoljela knjige i čitanje te ostala i kasnije redoviti korisnici knjižnice.
Osmislila je i realizirala aktivnost pod nazivom Informativni utorak, koju je provodila u okviru Dječjeg odjela Knjižnice od 1982. godine. Svakog prvog utorka u mjesecu, i danas se okupljaju osnovnoškolski knjižničari. Na Informativnom utorku potiče se odgojno-obrazovna funkcija školske knjižnice, razmjenjuju iskustva s ciljem unapređivanja knjižnične djelatnosti, dogovara o pedagoško-animatorskim aktivnostima, pruža stručna pomoć u radu i vrši permanentno stručno osposobljavanje školskih knjižničara za rad u školskoj knjižnici. U razdoblju obnašanja funkcije voditelja Posudbenog odjela za odrasle, 1996. godine pokrenula i Informativne srijede, radovne sastanke srednjoškolskih knjižničara.*
U prosincu 1988. postaje vršiteljica dužnosti ravnatelja Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek i na tim poslovima ostaje do 1990. godine. Od 1993. do svoje prerane smrti 2006. godine voditeljica je Razvojne matične službe. Izvrsnu suradnju koju je kao voditeljica Dječjeg odjela uspostavila s osnovnoškolskim knjižničarima i nastavnicima, proširila je i na sve knjižničare u Osijeku i Osječko-baranjskoj županiji. Uz Informativni utorak, odnosno Informativnu srijedu, organizirala je brojne stručne seminare i savjetovanja za knjižničare narodnih i školskih knjižnica. Posebno se zalagala za ustroj dječjih odjela u narodnim knjižnicama, osamostaljivanje knjižnica, odnosno njihovo izdvajanje iz centara za kulturu, unapređivanje školskog knjižničarstva, donošenje novog Zakona o knjižnicama, informatizaciju knjižnica i dr. Svoje znanje i bogato iskustvo prenosila je i na studente knjižničarstva. Kada je akademske godine 1998./99. na Pedagoškom fakultetu upisana prva generacija studenata studija Knjižničarstvo i hrvatski jezik i književnost, kao vrsni stručnjak Silva Pavlinić imenovana je vanjskim suradnikom – glavnim mentorom za provođenje studentske prakse.
Posvećivala je veliku pozornost stručnom usavršavanju. Sudjelovala je na mnogim domaćim i inozemnim stručnim skupovima. Objavila je niz radova iz područja narodnog i školskog knjižničarstva u stručnim knjižničarskim časopisima – Knjiga i čitaoci, Vjesniku bibliotekara Hrvatske, Hrčku, HKD Novostima, Zbornicima Proljetne škole školskih knjižničara, Knjižničarstvu kojega je bila glavna urednica od 2002. do 2006. godine. Potaknula je izdavanje spomenice Društva knjižničara Slavonije i Baranje.
U Hrvatskom knjižničarskom društvu, odnosno Društvu knjižničara Slavonije i Baranje aktivno je djelovala od samog početka svog rada u knjižnici. Bila je članica Upravnog odbora Društva knjižničara Slavonije i Baranje u nekoliko mandata, predsjednica Sekcije za školske knjižnice, tajnica Društva te njegova predsjednica od 1998. do 2002. godine. Bila je članica Komisije za školske knjižnice i Komisije za narodne knjižnice HKD-a. U ovom razdoblju bila je i član republičkog Povjerenstva za nakladništvo i otkup knjiga, a od 2002. do 2006. godine i član Hrvatskog knjižničnog vijeća.
Svojim radom dala je veliki doprinos razvoju knjižničarske struke i knjižničarstva na području Slavonije i Baranje, ali i Hrvatske, zbog čega je 2000. godine na 32. redovnoj skupštini HKD-a u Lovranu nagrađena Kukuljevićevom poveljom, najznačajnijim knjižničarskom nagradom, a 2008. u Iloku na 16. redovnoj skupštini Društva knjižničara Slavonije i Baranje posthumno joj je dodijeljena Povelja Marija Malbaša.
I kako je to Ljubica Radman napisala: “Silva je bila jedinstvena! Svima draga zahvaljujući svojoj srdačnosti, komunikativnosti, otvorenosti, iskrenosti, poštenju i spremnosti da posavjetuje, pomogne svakom kadgod je to trebalo. Poznavala je sve knjižničare s našeg područja, ali i mnoge s područja cijele Hrvatske među kojima je stekla veliki broj prijatelja. ” I nju su poznavali mnogi i uspješno su s njom surađivali.
Godine 2005. izabrana je za predsjednicu Kulturnog vijeća Grada Osijeka, no četverogodišnji mandat nije uspjela odraditi. Umrla je u snu, nakon petogodišnje borbe sa zloćudnom bolesti, 7. srpnja 2006. godine.
*Krpeljević, Ljiljana; Mokriš, Svjetlana. Povijesni pregled djelovanja matične službe u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek. // Knjižničarstvo 20, 1 (2016), str. 24.
Izvori
Krpeljević, Ljiljana; Mokriš, Svjetlana. Knjižničari velikim slovima : hommage. // Zanimanje: knjižničar : zbornik radova / 3. stručni skup s međunarodnim sudjelovanjem, Kneževi Vinogradi, 9. studenoga 2018. Str. 9-19.
Katalenac, Dragutin; Radman, Ljubica. Silva Pavlinić: 1946.-2006. // Vjesnik bibliotekara Hrvatske, 49, 3-4 (2006), str. 294-295.
Radman, Ljubica. In memoriam: Silva Pavlinić : 28.X.1946. – 7.VII.2006. // Knjižničarstvo 9-10, 1-2 (2005.-2006.), str. 167-168.
Krpeljević, Ljiljana. Prof. Silva Pavlinić dobitnica „Kukuljevićeve povelje“ // Knjižničarstvo 4, 1 (2000), str. 116-117.